Slavenski kongres u Pragu, sastanak velikoga broja slavenskih političkih i kult. djelatnika što se održao 2–12. VI. 1848. u Pragu. Misao o sazivanju općega slav. kongresa bila je potaknuta člankom I. Kukuljevića Sakcinskoga Kakva treba da bude uopće politika naša. Ideja je naišla na odjek u Pragu kao reakcija na → Frankfurtski parlament te je kongresu dano austroslavističko obilježje. Iako se kongres ponajprije obraćao Slavenima Habsburške Monarhije, na poticaj češ. povjesničara F. Palackoga namjena mu je bila očuvanje jedinstva Habsburške Monarhije kao preduvjeta za ostvarivanje, a potom i očuvanje samostalnosti slav. naroda, koja bi uključivanjem užih habsburških zemalja u jedinstvenu njem. državu bila ugrožena. Hrvatsko izaslanstvo činili su Franjo Tkalac, A. T. Brlić, D. Kušlan, V. Lisinski, Mate Topalović i M. Prica. Najznačajniji dokument kongresa bio je Manifest europskim narodima, u kojem je bio istaknut zahtjev da se Habsburška Monarhija pretvori u »savez ravnopravnih naroda« za spas Slavena, ali »i slobode, prosvjete i čovječnosti uopće«, zatim da ug. vlada prestane ugnjetavati nemadž. narode u Ugarskoj i osigura im nac. prava koja im pripadaju te se predlaže sazivanje »sveopćeg europskog kongresa naroda« koji bi raspravljao o svim međunar. pitanjima. Sukob praškoga pučanstva s vojskom rastjerao je kongres, nakon čega je uslijedilo Windischgrätzovo bombardiranje Praga.
